"... U novom, sportskom, ciklusu slika i crteža, Vićentijević bira privilegovane položaje tela sportista u akciji, traga za vrhuncem pokreta, za trenucima u kojima se vreme radnje suspenduje, cilj radnje se isključuje, a prostor radnje, borbe, sportiste postaje nevažan. Pažnja se usredsređuje na gest sportiste, gest je generator snage tela i prostora tela, on apsorbuje pažnju posmatrača, čini crtež, sliku privilegovanim predmetom kontemplacije.
Vićentijevićev motivski repertoar jeste zasnovan na vrhunskom ukusu i navijača i slikara u biranju medijskih predložaka, ali je razrada tog repertoara u njegovoj slikarskoj viziji napadačka, razigravajuća, uvek drugačija, iznenađujuća, a izlazak na meditativnu ravan naslućenu u predlošku, buran. Kao da je, negirajući kontinuirane opise, trebalo sve iznova stvarati, od najmanjeg detalja do celine, u potpunoj otvorenosti formalnih rešenja.
Tako je i moglo da se desi da isti meditativni potencijal imaju prizori odbojkašice i sumo rvača, jedan automobil "Formule 1" u punoj brzini i u početnim sekundama trke u grupi sa takmacima, jedan takmičar u brzom klizanju i dva aikido majstora… niz u kome prisustvo istočnjačkih sportista nije bez razloga."